Bilo je to ovog leta, ne secam se bas datuma ali nevazno je.Dan lep, suncan,dusu dalo da se pije kafa na terasi.Dakle, moja prijateljica i ja,zapanjile se na stolicama, sa kafom u velikim soljama a na licima blagoteleci izraz.Uz kafu se obicno vodi razgovor o svemu i svacemu, tako da smo nas dve dosle do teme o zubima.
Ona-moja prijateljic: Mojoj Maji kad su se menjali zubi i nicali oni stalni ,jedan zub fali.
Ja: Kako fali?
Ona: Pa lepo, pratila sam kad su zubi rasli, lepo su popunili vilicu, nema praznine ali jedan fali i to prednji.
Ja: E tu ja skocim kao ,kao zaba na vrucoj plotni, ma sta ti znas, kao da si mogla da vidis kad zubi krenu da rastu (onako masovno-valjda sam to mislila) i jos obema rukama pokazem odozdo na gore - da docaram celu sliku.
Prvo smo se pogledale kao najljuci neprijatelji,a onda eksplozija. Od smeha naravno, bukvalno smo popadale na pod i ja sam se u......a, za nju ne znam ali suze su joj lile kao kisa.
Sta reci, Djole kad zamrsi, zamrsi ga do daske.